teška
- Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna šta imalo, ali je srce bilo zadovoljno sa onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti sve se zna.
Sve više svijeta se umiva svojim sopstvenim suzama, jer sreća je za neke samo pojam, bajka. Ako mene pitaš sine, ja dugo nisam osjetio mrvu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono „iz duše“.
Oh, naravno da se zove, ali nisam znao da mi treba samo nazvati "moj život". Ali sada znam ...
A ti me pitaš za djecu? Oni su dobri prema meni, neki su živi i zdravi! Svi imaju svoju djecu i njihove živote. Dolaze mi i posjetiti me kao što ja mogu, dati sve što mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledati satima negdje, i da me pitaju gdje sam ne znam bilo!
Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi.
Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi. Da smo danas zdravi, a sutra ko zna? i da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi!
I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio i sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada.
Zato, ne zaboravi, sine, sve se vraća!
(Avaz.ba) je moj sin! - Rekao je starac.
Nema komentara:
Objavi komentar